Mata Katić (31.05.2000. - 28.08.2025.) - R.I.P

Govor na sahrani člana MKVC - Mata Katić

Poštovani roditelji, brate, djede, rodbino, članovi MKVC, draga Ivana i svi prijatelji našeg Mate, obraćam vam se u ime članova MKVC, kao jedan od mlađih članova, kao netko tko je, poput dragog Mate, došao u klub ne iz ratnih dana, već iz poštovanja prema onima koji su stvarali našu domovinu, i želje da doprinosimo danas - zajedništvom, poštovanjem i vožnjom koja nosi poruku mira i ponosa.

U ime cijelog kluba, izražavamo duboku i iskrenu sućut majci Renati, ocu Dejanu, bratu Ivanu, djedu Matiji, djevojci Ivani i svoj bližoj obitelji. U ovim iznimno teškim trenucima - naše su misli, molitve i srce s vama.

Danas smo se ovdje okupili da ispratimo našeg Matu - prijatelja, sina, brata, unuka, dečka, ali i ponosnog člana našeg MKVC. Zahvaljujem se svakom bajkeru, svakom prijatelju, svakom čovjeku koji je danas ovdje - iz svih krajeva Hrvatske i Bosne i Hercegovine - kako bismo zajedno, u dostojanstvu i tišini, odali posljednju počast.

MKVC je klub posebne vrste. Nismo samo motociklisti - mi smo zajednica: hrvatski branitelji, njihova djeca, prijatelji, ljudi koji čuvaju sjećanje na Domovinski rat, ljude koji su za ovu zemlju dali sve. Klub koji kroz vožnje, humanitarne akcije, obilježavanja i okupljanja njeguje vrijednosti koje su nas oblikovale kao narod - domoljublje, čast i ponos, zajedništvo, vjeru i ljubav prema svojoj domovini.

I upravo zato je Mata bio dio nas.

Mata se nije slučajno našao u našim redovima. Nosio je ime koje samo po sebi odzvanja Slavonijom - čvrstinom, poštenjem, mirnoćom i vrijednošću. Prepoznao je ono što MKVC jest - nešto veće od pojedinca, nešto što spaja naraštaje. Prepoznao je viziju, misiju i - s nepunih 23 godina - ušao u klub kao jedan od mladih koji su trebali preuzeti baklju koju nose naši stariji, ratni veterani.

No, Mata nije samo bio član. Mata je bio primjer.

Zajedno s Ivanom, svojom djevojkom i suputnicom, nije samo vozio, nego je živio ideju zajedništva. Planirali su zajednički život, budućnost. I to s vjerom, strašću i jednostavnošću. Zajedno su pokazivali da MKVC nije samo klub - već obitelj.

Jedan član mi je ovih dana rekao nešto što me zauvijek dirnulo: „Ako poželiš pravog prijatelja - traži nekoga kao što je Mata. Ništa ti drugo ne treba.“

I to je istina.

Mata je bio dostupan u svako doba dana i noći. Bio je pomoć, oslonac, rame, čovjek koji nikada ne okreće leđa. Vodstvo 5. Podružnice to potvrđuje - bio je jedan od onih mladih ljudi na koje se računalo. Ne zato što je morao, nego zato što je htio. I znao. I mogao.

Mata je bio budućnost kluba. Nada. Onaj koji bi, jednoga dana, možda i vodio ovaj klub.

Roditelji - odgojili ste sina kakvog se samo poželjeti može. Ponosni budite, kao što smo i mi ponosni što smo ga znali. Imati prijatelja kao što je bio vaš sin - to je dar. I mi ćemo njegovu uspomenu nositi sa sobom zauvijek, u svakoj vožnji, na svakom okupljanju, u svakom trenutku tišine.

Draga Ivana - znamo da je vaša veza bila iskrena, duboka i čista. Zajedno ste odrastali, zajedno se smijali, zajedno planirali. Znamo da je imao prsten i da ga je čuvao za pravi trenutak. Znamo da ste već sanjali svoj dom. Ali život, nažalost, zna biti okrutan i nepredvidiv. Samo Bog zna zašto ovako, zašto sada.

Mi ne znamo. Ali znamo da ćemo ga pamtiti.

I zato, dragi Mata, prijatelju, brate - hvala ti.

Hvala ti što si bio s nama. Što si nas volio. Što si vjerovao u ono što MKVC jest. Što si bio svjetlo, osmijeh i mirna prisutnost koja je govorila više od tisuću riječi.

Neka te cesta iza duge primi kao što si ti primao nas - otvorena srca, bez rezerve.

U ime svih članova MKVC, odajemo ti posljednju počast.

Počivaj u miru, brate.

Vidimo se jednog dana - na nekoj nebeskoj vožnji.

---