Koncert MPT - Srce, ponos i zajedništvo MKVC

 

Kao i nakon svakog većeg događanja na kojem sudjeluju članovi MKVC, osjećam potrebu napisati osvrt - svojevrsnu bilješku za pamćenje, nešto što ostaje zapisano kao trag jednog lijepog zajedničkog trenutka. Obično prvo krenem od vlastitog doživljaja, osjećaja koji me prate nakon takvih susreta, a zatim pregledavam što su drugi članovi podijelili na našoj radnoj grupi. Tako pokušavam uhvatiti širi dojam, zajedničku emociju.
Ovoga puta, moram priznati, gotovo da nemam što novo napisati - ne zato što događaj nije bio značajan, već upravo suprotno - jer su naši članovi već sve rekli. I to s toliko duha, srca i emocija, bilo kroz poruke u grupi, bilo putem osobnih objava na društvenim mrežama. Kad sam pročitao sve te dojmove, bilo mi je jasno: svaka riječ kojom bih pokušao opisati atmosferu, ponos i zajedništvo samo bi bila ponavljanje već izrečenog. No, kako volimo reći - neke se stvari moraju zabilježiti, da ostanu kao trag u kolektivnoj memoriji MKVC-a.
Na početku priprema za koncert, MKVC je organizirano kupio 156 ulaznica. Kako se datum približavao, interes je rastao i pojavila se potreba za dodatnim ulaznicama. No, mnogi članovi su i sami, individualno, kupovali ulaznice pa su završili u različitim sektorima, odvojeni od glavne skupine. Ipak, srce MKVC-a bilo je prisutno posvuda.

 

Dan prije koncerta, naši članovi izvan Zagreba počeli su pristizati. Smještaj su, kao i uvijek, rado i velikodušno ponudili članovi MKVC-a iz Zagreba, njihova rodbina i prijatelji. Većina je ipak došla na sam dan koncerta. Cijelo vrijeme smo pažljivo pratili upute organizatora - i pridržavali ih se. No, kao što to često biva, mi veterani i ljubitelji motora nismo mogli parkirati daleko od svojih ljubimaca - pa su i ovaj put naši motori bili parkirani što je moguće bliže mjestu održavanja koncerta.
Okupljanje je bilo simbolično i vrlo posebno - kod sina jednog našeg člana, koji je imao štand postavljen između sjevernog ulaza i Bundeka. To je bio naš mali logistički centar - mjesto gdje su se članovi mogli naći, odmoriti, popričati i pripremiti za ulazak. Budući da smo ozbiljno shvatili organizacijske upute, mnogi su stigli ranije, dok je sunce još visoko stajalo. Jedan dio članova odmah je ušao i zauzeo mjesto u hladu ispod drveta - koje je ubrzo postalo neformalna baza MKVC-a unutar koncertnog prostora.
Vrijeme do početka koncerta prošlo je u ugodnom druženju, razgovorima i susretima - nekima nakon dugo vremena. A kad je koncert započeo, sve je eksplodiralo u emocijama. Ponijela nas je glazba, atmosfera, zajedništvo - ponos što smo dio nečeg većeg.
Naravno, nije trebalo dugo da se osjeti razlika među generacijama. Stariji članovi su ubrzo posustali - ipak su godine i iskustvo ostavile trag - dok su naši mlađi članovi neumorno pjevali, plesali i slavili do samog kraja. I nismo mogli biti ponosniji. Ah, ta naša mladost - tako snažna, energična, svjesna i ponosna. Mnogi od njih nisu bili ni rođeni u vrijeme Domovinskog rata, no kroz svoju obitelj i kroz MKVC naučili su što znače domoljublje, ponos i zajedništvo. I sve češće upravo oni ulaze u naše redove. Sretni smo jer znamo - kad dođe vrijeme, upravo toj generaciji možemo s povjerenjem predati upravljanje MKVC-om.

 

Ovaj koncert bio je više od glazbenog događaja. Bio je to trenutak u kojem su se spojile prošlost, sadašnjost i budućnost. Bila je to večer hrvatskog ponosa, vjere, snage i zajedništva.
Hvala Marku Perkoviću Thompsonu, njegovom timu i organizatorima što su nam omogućili da budemo dio toga. I hvala svakom članu MKVC-a koji je svojim prisustvom i ponašanjem ponovno pokazao tko smo i zašto postojimo.
Neka nam ovaj dan ostane upisan među najljepše uspomene MKVC-a.