logo portal banner

logo mkvc tigar zuri

logo mkvc tigar bijelkasti

2012 08 25 lozina 796

U mjestu gdje je inicirano ustrojavanje i poradi čega je nastao Moto klub Veterani – Croatia okupili se njegovi članovi sa prijateljima iz drugih moto klubova iz RH, BiH i dijaspore kako bi po šesti put organizirali moto defile „Jaši do zida“ prilikom obilježavanja Dana hrvatskih mučenika na Udbini 25.08.2012. godine.
Članovi MKVC i njihovi članovi okupili su se dan ranije 24.08.2012. godine u kampu u Jošanima gdje su organizirali prihvat i druženje bikera nekoliko dana za vrijeme obilježavanja Dana Hrvatskih mučenika. 
Na večernjoj svetoj misi u CHM koju je predvodio mons Tomislav Rogić okupili su se članovi MKVC kako bi već tradicionalno nakon svete mise prisustvovali preuzimanju hrvatskog i vatikanskog stijega. Mons Tomislav Rogić je preuzeo župu na Udbini od Fra Nediljka Knezovića koji odlazi u novu župu u Živogošće.
 
 
Sutradan, 25.08.2012. godine nakon okupljanja u Jošanima formirali smo moto defile i krenuli do Udbine. Na Udbini motore smo parkirali na mjestu gdje svake godine parkiramo oko raskrižja na skretanje u Udbinu i zaobilasku Udbine. Potom smo formirali pješačku kolonu i krenuli do CHM.
Po dolasku smjestili smo se na stubište, drugi dio je bio organiziran oko nošenje spomen kamenja i čekao procesiju koja se kretala od crkve Sv. Marka iz Podudbine do CHM. Ove godine prikupili smo nekih dvadesetak spomen kamenja za budući Zid sjećanja u Parku sjećanja.
 
 
U 11.00 sati započela je sveta misa koju je predvodio gradiščanski biskup Egidije Živković. Misi su nazočili mnogi biskupi i svećenici predvođeni domaćinom, gospićko-senjskim biskupom Milom Bogovićem. Pozdravljajući stotinjak sudionika procesije i okupljene hodočasnike, gospićko-senjski biskup Mile Bogović primijetio je da je u odnosu na prošlu godinu došlo osjetno manje ljudi. Neposredno prije euharistijskog slavlja biskup Bogović je rekao da Krbavski križ, koji su vjernici Gradišća uzeli za svoj simbol, polako postaje simbolom cijele iseljene Hrvatske i simbolom okupljanja Hrvata. "Ovaj je križ simbol našeg zajedništva. Gradišće i mnoge druge krajeve naselili su izbjeglice iz Hrvatske nakon tragične bitke na Krbavskom polju (9. rujna 1493. g.), a s njihovom se selidbom selio i križ krbavskih biskupa, pa ga s pravom možemo smatrati simbolom naše hrvatske raseljenosti. Želimo da on i Crkva hrvatskih mučenika postanu simbol duhovne i nacionalne povezanosti domovinske i iseljene Hrvatske", kazao je biskup Bogović.
Ove se godine Dan hrvatskih mučenika slavi 25. kolovoza, a po odluci Hrvatske biskupske konferencije svake će se godine slaviti posljednje subote u kolovozu, između Dana žrtava totalitarističkih režima (23. kolovoza) i 9. rujna, dana tragične Krbavske bitke.
Gradiščanski biskup Egidije Živković okupljenim vjernicima poslao je snažnu poruku. Prisjećajući se žrtava davne i nedavne prošlosti, biskup Živković kazao je kako je danas hrvatski narod "ponižen i prignut, poput prosjaka puže i kuca pred vratima umorne starice Europe, spreman žrtvovati ne samo svoje snove nego i mnoge vrijednosti i bogatstva za mrvice koje preostaju na stolovima njenog bogatstva i moći". Bojim se budućnosti, bojim se Europe u čijem se Ustavu ne smije spomenuti ime Božje, kazao je biskup Živković. Dodao je kako je uvjeren da Crkva "mora biti proročki glas, glas nade koji će ovom narodu neumorno naviještati da ga Bog nije prevario ni ostavio ni zaboravio".

Propovijed biskupa mons. Egidije Živković


Nakon sv. mise vratili smo se u kamp gdje je bio organiziran ručak za sve bikere i njihove prijatelje. Druženje je nastavljeno do kasno u noći, a neki članovi MKVC su stali do nedjelje u kampu. Tijekom druženja prikupljala su se novčana sredstva za pomoć teško ozlijeđenom bivšem članu MKVC koji se još nalazi na bolničkom liječenju, Alenu Kocijanu - Megli. Prikupilo se 1.310,00 kuna.

U ime ZMKVC želio bih se zahvaliti svim bikerima i motoristima koji su se i ove godine priključili na obilježavanju Dana hrvatskih mučenika na Udbini.
Zahvaljujemo se svim sponzorima i suradnicima koji su nam olakšali organizaciju prihvata i provedbu obilježavanja DHM na Udbini, a posebno bi istaknuo Grad Zagreb.

ZMKVC
predsjednik, Ratko Dragović - Klek, pukovnik


POKROVITELJ:
logo grad zagrebProjekt je dijelom financiran od grada Zagreba



Ostali mediji o DHM:

http://www.vecernji.hr/regije/u-udbini-odrzana-misa-spomen-sve-hrvatske-mucenike-clanak-445546
http://www.tinolovka-news.com/vijesti-hrvatska/29760-foto-dan-hrvatskih-mucenika-zaboravili-smo-krv-kojom-je-sloboda-placena
http://www.slobodnadalmacija.hr/Novosti/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/185297/Default.aspx
http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=34244
http://www.lika-online.com/dan-hrvatskih-mucenika/
http://www.laudato.hr/Vijesti/Hrvatska/Krizni-put-za-Dan-hrvatskih-mucenika.aspx
http://www.aktual.hr/clanak/hrvatska/7626/udbina-pocela-proslava-dana-hrvatskih-mucenika
http://www.posavski-obzor.info/vijesti/udbina-posavina-na-obiljezavanju-dana-hrvatskih-mucenika
http://www.zadarskilist.hr/clanci/27082012/zadarske-bestije-prikljucile-se-moto-defileu-jasi-do-zida


Propovijed željezanskoga biskupa Egidija Živkovića, Crkva hrvatskih mučenika, Udbina, 25. kolovoza 2012.

Draga subraćo u biskupstvu, dragi svećenici, redovnici i redovnice, braćo i sestre u Kristu!

Radujem se danas i zahvaljujem dobrom Bogu na darovanoj prigodi da kao željezanski biskup slavim zajedno s vama svetu Misu na ovom simbolikom bogatom i svetom hrvatskom oltarištu. S ljubavlju i poštovanjem grlim krajeve koje moji pradjedovi napustiše početkom šesnaestog stoljeća napuštajući obale Like, Gacke i Krbave u jednom od najtragičnijih razdoblja naše bremenite povijesti. Donosim vam pozdrave iz Gradišća u Austriji gdje već 500 godina čuvamo svoju katoličku vjeru i svoj hrvatski jezik i tradiciju.

Udbina je propovjedaonica s koje upućujemo poruku cijelom hrvatskom narodu. S Krbavskog polja bacamo pogled na cjelokupnu našu povijest – pogled koji grli svaki, pa i najmanji zakutak ove drage zemlje Hrvatske. Ovdje su sva naša stradanja i stratišta na jednome mjestu. Ovo je mjesto na kojem čuvamo tragove mučeništva i zaboravu otimamo uzore samoodricanja. Častimo one koji su se u okruženju mržnje odlučili za ljubav. Prisjećamo se žrtava daleke i nedavne prošlosti čvrsto vjerujući da autentično mučeništvo nije ni slučaj niti sklop okolnosti iz kojih nije bilo drugog izlaza. Mučeništvo je kruna i vrhunac posve svjesnog opredjeljenja za vjernost.

Hrvatski mučenici su žene i muževi koje su Hrvati prepoznali kao uzore svjedočenja ljubavi. Uz mnoštvo anonimnih ne možemo danas ne spomenuti Miroslava Bulešića, istarskog svećenika koji je zaklan 1947. godine u župnom uredu u Lanišću. Samo godinu dana prije u Gospiću je strijeljana s. Žarka Ivasić iz Krašića, a krivica joj je bila što je Isusovu ljubav svjedočila svim ranjenicima bez obzira koju su odoru nosili. Kako ne spomenuti 66 ubijenih hercegovačkih franjevaca za čiju većinu grobova još uvijek ne znamo. Ili kako zaobići pet blaženica, pet sestara Kćeri Božje Ljubavi koje su odvedene s Pala 1943. godine i ubijene u Goraždu, malom gradiću na obali Drine u Istočnoj Bosni. Iste te godine 1943. u Brnazama kraj Sinja ubijen je i spaljen fra Rafo Kalinić noseći bolesniku Presveti Oltarski Sakrament. I dva svećenika, gradišćanska Hrvata, su podnijela mučeništvo: jednoga su komunisti ubili u jednoj hrvatskoj župi u Mađarskoj, a drugi je okončao u koncentracijskom logoru Dachau samo zato što se priznao Hrvatom! Mislim i na blaženoga kardinala Alojzija Stepinca, ali i na sve one za koje je pokrenut postupak, kao npr. za dominikanca Dominika Barača. A koliko je samo neznanih koji su odolijevali zovu mržnje, zla i osvete i čiji je životni stav bio birati dobro u svim okolnostima i prema svim ljudima. Svi oni su razlog da je Udbina ne samo mjesto stradanja nego i mjesto nade. Uzvisina je ovo s koje puca pogled daleko, daleko – sve do vječnosti.

Svrnimo zajedno pogled na upravo naviještenu Riječ Božju i tragajmo za porukom koju bi trebalo ponijeti s ovog mjesta nade i živjeti u svakodnevici koja je pred nama.
Prorok Izaija tješi i hrabri svoj narod koji se nakon progonstva vraća na svoja porušena ognjišta i pokušava iznova započeti graditi i živjeti u darovanoj slobodi. Svoj narod hrabri istinom da ga Bog nije zaboravio i da mu nije okrenuo leđa. Vizija proroka Izaije skoro me prisiljava da se danas i ovdje zamislim nad sudbinom dragog mi hrvatskog naroda. Nakon stoljeća stradanja, pretrpani raznoraznim jarmovima, udarani i šibani sa svih strana, pa i s onih s kojih to nismo očekivali, sanjali smo i umirali za slobodu. Danas ovaj narod ponižen i prignut poput prosjaka puže i kuca pred vratima umorne starice Europe spreman žrtvovati ne samo svoje sinove nego i mnoge vrijednosti i bogatstva za mrvice koje preostaju na stolovima njenog bogatstva i moći. Izgleda da smo prebrzo zaboravili krv kojom je sloboda plaćena. Ne mogu prešutjeti činjenicu da mnogi Hrvatsku danas doživljavaju kao zemlju bez nade, prepunu ljudi svladanih letargijom i beznađem. Od razočaranih branitelja do mladih koji svugdje osim u njoj vide svoju budućnost.

Što bi u ovom povijesnom trenutku trebala činiti Crkva? Crkva, ako želi ostati vjerna svome poslanju, ne smije šutjeti, ne smije popustiti pred napastima interesa i kompromisa, mora poput proroka stati na stranu istine bez obzira na cijenu koju će za to morati platiti. Kada stvari nazivamo njihovim pravim imenima, kada kažemo da je pobačaj ubojstvo, a ne pravo žene da raspolaže svojim tijelom, da su istospolni brakovi i njihovo usvajanje djece izopačenje ljudske prirode, a ne dostignuća suvremene demokracije, da je poigravanje s genetikom ponovni pokušaj čovjeka da se igra Stvoritelja, a ne napredak znanosti, onda nam kažu da smo zaostali i konzervativni, da ne razumijemo čovjeka i njegove potrebe, onda smo kočničari na putu u, priznat ćete, u najmanju ruku nejasnu i zamagljenu budućnost. Bojim se budućnosti, bojim se Europe u čijem se ustavu ne smije spomenuti Božje ime, bojim se za Hrvatsku u čijim temeljima ne bi bile ugrađene kršćanske vrijednosti. I kada odgovaram na pitanje što bi u ovom povijesnom trenutku trebala činiti Crkva, posve sam uvjeren da ona mora biti proročki glas, glas nade koji će ovom narodu neumorno naviještati da ga Bog nije ni prevario ni ostavio ili zaboravio.

Ipak ono bitno što želim podijeliti s vama danas jest poruka današnjeg Evanđelja. Krist Kralj – Kralj svega stvorenoga! Ima u nama nešto što se, ponekad i nesvjesno, opire svakoj vlasti i autoritetu. Ne volimo kraljeve, careve, predsjednike, direktore, šefove, biskupe, šefove bilo koje vrste. Njihovo upravljanje i njihova prijestolja najčešće su popločana životima drugih, mnogim nedosanjanim snovima i još više s mnoštvom isplakanih i neisplakanih suza. Mnogi naši zemaljski vladari, vrlo brzo nakon što se uspnu na svoja prijestolja i zaposjednu svoje vile i rezidencije, zaborave svoja obećanja, zaborave služiti narodu.

Krist Kralj – Kralj svega stvorenoga! Čudan kralj i još čudnije prijestolje. Izudaran, krvav, popljuvan i ismijan. Potpuno nemoćan i beskrajno osamljen. A prijestolje? Vrhunac ljudske domišljatosti kada se nekoga hoće povrijediti i poniziti. Dvije ukrštene grede, čavli, trnova kruna i ploča s podrugljivim natpisom: Isus Nazarećanin Kralj Židovski. Istina, kad se sve zbroji, poruke i obećanja koja je davao bila su u najmanju ruku i čudna i neshvatljiva. Blago siromasima, blago tužnima i progonjenima, ljubite svoje neprijatelje, praštajte... Ovo što se upravo događa na uzvisini iznad Jeruzalema mogla bi biti posljedica trogodišnjeg okupljanja oko sebe nevažnih i odbačenih. Postao je jedan od njih: najveći odbačenik i osamljenik – napušteni Bog. Kako je moguće da ga nisu čuli, je li stvarno nisu mogli shvatiti? A toliko im je puta govorio o Kraljevstvu koje se razlikuje od svih drugih. Kraljevstvu utemeljenom, ne na sili i oružju, ne na nepravednim zakonima i novcu, ne na sebičnim interesima i lažima, nego o Kraljevstvu u čijim je temeljima ljubav. I ovo što se sada odigrava na Kalvariji jest vrhunac ljubavi, zadnji čin svjedočanstva o Kraljevstvu koje započinje i trajat će vječno. Nažalost, ni u trenutku umiranja mu ne vjeruju. Nastoje ruganjem povećati bol – a mnoštvo ih je tu: i oni koji poznaju Božji zakon i često se pozivaju na njega i vojnici i prolaznici. Kako se samo lako i brzo ljudi ujedine oko nepravde i tuđe boli. Ne samo prije, nego i danas. Tek jedan, i to obješeni razbojnik, prepoznat će u raspetom Nazarećaninu Boga, osluhnut će srcem da tu na Kalvariji počinje otkucavati vječnost: sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje... Nakon ove presude i nakon ove sramotne smrti postat će upitna sva ljudska sudišta i presude bilo gdje u svijetu.

Govoreći o Kraljevstvu nebeskom, Isus reče da je ono kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj zemlji. Kraljevstvo je Božje uvijek početak. Dragi moji! U našim dlanovima je sjeme. I o nama ovise plodovi. Nemoj danas reći da ne možeš ništa učiniti i da će ionako sve ostati po starom. Imaš nebrojeno mogućnosti posvjedočiti da je već sada moguće živjeti i graditi kraljevstvo o kojem je Isus govorio. Moguće je započeti, nemoj čekati da uvijek drugi učini prvi korak! Moguće je praštati – zašto uvijek misliš da će tvoja ispružena ruka značiti poraz ili poniženje? Moguće je ljubiti – zašto skrivati i potiskivati toplinu koju nosiš u srcu? Nemoj se bojati reći i pokazati da voliš, da ljubiš. Pa jedino se ljubav dijeljenjem umnaža! Zato nemoj škrtariti. Ako prihvatiš da je moguće započeti iznova i ako sjeme budućeg kraljevstva budeš zalijevao strpljivošću i blagošću, katkada i bolom i patnjom, vidjet ćeš odraze Vječnosti i u svojoj obitelji i na svom radnom mjestu i u svojoj župnoj zajednici i u ovoj dragoj zemlji Hrvatskoj. Ovim svijetom nećemo proći drugi put. Nemojmo odgađati ljubav. I ne zaboravimo: raspeti Kralj je s nama, nikada nas neće ostaviti same ili zaboraviti ili prevariti. Razumjet će svaku našu patnju, ugrijati sve naše osamljenosti, raširenim probodenim rukama zagrliti svako naše razočarenje i krivi korak. I dok se s ljubavlju i ponosom prisjećamo svih naših mučenika, imajmo na umu životni stav jednoga od najvećih, blaženog kardinala Stepinca: "Ja sam za svoje uvjerenje sposoban podnijeti ne samo ismjehivanje, prezir i poniženje, nego, jer mi je savjest čista, pripravan sam svaki čas i umrijeti." Toliki su, napajajući se na njegovu uzoru, godinama podnosili strahote jugoslavenskih kazamata, izgnanstva, pa i umiranja. Bilo je to vrijeme – koliko god ga neki danas pokušavali neutemeljeno uljepšavati – prepuno lažnih svjedočanstava, egzekucija bez sudova i optuživanja bez dokaza. Što bi nam danas s ovog svetog mjesta poručili naši hrvatski mučenici? Da budemo Crkva glasna, iskrena i nepokolebljiva! Da budemo Crkva nepotkupljiva i narod ponosan na svoju povijest i svoje kršćanske vrijednosti za koje su toliki žrtve podnosili i umirali. Da čuvamo domovinu i ne zaboravimo patnje i krv kojom je naša sloboda plaćena. Neka nam naši hrvatski mučenici budu uzori, putokazi i zagovornici na našem životnom putu! Svi naši hrvatski mučenici u domovini i iseljeništvu molite za nas! Amen. 


 

2011 09 10 dhm udbina lozina 171

Poštovani prijatelji,domoljubi, ljubitelji motora i dobrog druženja i ove godine Moto klubova Veterani - Croatia priključio u (šesto) prikupljanje spomen kamenje pod nazivom „Jaši do Zida“ (Ride to the Wall) za Zid sjećanja u Parku sjećanja Crkve hrvatskih mučenika na Udbini.
Pozivamo branitelje - bikere da nam se i ove godine priključe na Svetu Misu 25.08.2012. godine u 11.00 sati povodom Dana hrvatskih mučenika na Udbini. Prije Sv. Mise položit ćemo Spomen kamenje ispred Zida sjećanja u Parku sjećanja CHM.
Okupljanje članova MKVC i ostalih bikera je u restoranu "Feral" u Jošanima 23 (10 km prije Udbine iz smjera Zagreba).
Moto defile je u 10.00 sati 25.08.2012. godine od restorana "Feral" iz Jošana do Udbine.
Nakon Svete Mise osiguran je ručak za sve bikere i njihove prijatelje.
Članovi ZMKVC i oni koji dolaze iz dalekih krajeva osigurano je kampiranje pokraj restorana "Feral" u Jošanima.


 

Obrazloženje:
Blagopokojni papa Ivan Pavao II., vidjevši velika stradanja 20 st. i neizvjesnost koju donosi 21 st. odnosno treće tisućljeće pozvao je narode da sakupe dobro iz povijesti naroda i prenese u treće tisućljeće. Kroz našu povijest postojale su velike bitke, u toku i poslije bitki su bila velika stradanja. Tu mislimo na vrijeme Mongola, Avara, Turaka i drugih porobljivača. Iza nekih su ostali zapisani tragovi, a mnoge je progutalo vrijeme zaborava. O tim zapisanima sve do uspostave države Hrvatske nije se mnogo spominjalo, a vidljiva obilježja nisu ni postavljana. Jedna od bitki koja je obilježila stradalničku našu povijest jest Krbavska bitka (1493.). Narodi Europske unije su na svojim stratištima podigli hamove zahvala, spomenike, ploče kojima su istakli žrtvu i ljubav svojih predaka, na Krbavi do stvaranja Domovine nije postojala ni obična pločica na kojoj bi pisalo: "Na ovom polju 1493. stradao je cvijet hrvatskog plemstva i mnoštvo vitezova“. Ne samo na Krbavi, nego i mnoštvu starih hrvatskih gradova, jama i vrtača iz kojih kosti traže istinu, jer su je ljudi prešutjeli. Ti zločini nad Hrvatima, ne samo da nisu bili kažnjavani, nego i dan danas su nagrađeni (kako prije tako i danas u RH). Na našoj je generaciji da ispravi tu nepravdu i obilježi žrtvovanu ljubav i ostavi za buduća pokoljenja.
Msgr. Mile Bogović, biskup gospićko-senjske biskupije, u tom Papinom pozivu prepoznao je gradnju Crkve hrvatskih mučenika (CHM). Osmislio je tu ideju i 2003., na 510. obljetnicu Krbavske bitke predložio je HBK, koju su naši biskupi podržali. To je učinio i prema Hrvatskom saboru i dobio podršku. Osim te najveće duhovne i civilne institucije u podršci su se pridružile i mnoge druge ugledne institucije (Matica Hrvatska; HAZU, Institut za povijest …).
Kamen temeljac za izgradnju Crkve hrvatskih mučenika na Udbini blagoslovio je Papa Ivan Pavao II. u Rijeci 2003. godine da bi kamen temeljac bio položen na Udbini 09. rujna 2005. godine. Gradnja je počela 2005. godine sredstvima od vjerničkog hrvatskoga puka iz cijeloga svijeta.
Crkva hrvatskih mučenika na Udbini želi biti oltar što se uzdiže nad „molitvenim prostorom“ Krbavskoga polja, mjesta na kojemu je 1493. u samo jednom danu izginulo deset tisuća branitelja, među njima i „cvijet hrvatskoga plemstva“. Ondje gdje su brojniji grobovi mučenika, prisutniji je dar uskrsnuća za vječnost. Crkva se gradi po uzoru na starohrvatsku crkvu u Ninu. Posebno se željelo istaknuti: ideju mučeništva (Sv. Križ), braniteljsku sudbinu našeg naroda (predziđe kršćanstva - obrambeni zid), osebujnost glagoljske kulture (glagoljsko slovo A na preslici), vjernost krsnim obećanjima (Višeslavova krstionica u sredini Crkve - ispod kupole).
U kompleksu CHM nalazi se: Muzej HM, Biblioteka HM, Kripta HM, Crkva HM, Put križa i Zid sjećanja u Parku sjećanja. U Zidu sjećanja biti će oko 1 800 spomen kamenja sa masovnih grobnica.
Msgr. Mile Bogović, biskup gospićko-senjske biskupije isto tako je inicirao izgradnju Zida sjećanja u sklopu CHM. Zadužio je udbinskog župnika Fra. Nediljka Knezovića da stupi u kontakt sa braniteljima, a posebno sa braniteljima - motoristima. Fra. Nediljko Knezović u ožujku 2007. godine stupio u kontakt sa braniteljima motoristima iz Moto kluba Veterani oko prikupljanja Spomen kamenja iz RH, BiH i inozemstva za Zid sjećanja u Parku sjećanja.
Do sada (2012.) Moto klub Veterani – Croatia sa ostalim Moto klubovima iz RH i BiH prikupio je oko tristotinjak spomen kamenja.

Croatian English French Italian
WVF
     MHB RH
   
ZAGREB
    ZADRUGA 
    HTZ
    GS OS RH
     EUROBIKER-CROATIA
    MKVC
logo wvf
logo ministarstvo branitelja     logo grad zagreb     logo zadruga veterani     logo htz     logo gsos rh     logo eurobiker     logo mkvc
Go to top