Sastalo se na Udbini smilje,
Ispod krila,
Krbavske nam vile.

Vozit će se od crkve mučenika,
Sve do Haaga,
Gdje nam leži ponos i dika.

Krenuli su braća Veterani,
Gospe mučenika,
Sada ih ti brani.

Klek, Dačo i još Zlaja,
Ta braća,
Ekipa su prava.

Udbina, Zagreb, granica Bregana,
Tu nas boli,
Iz 45-e rana.

Zmayski, Rale, Dado a i Žiža,
Dovest će nas,
Do haškoga Križa.

Salzburg, Villah, Austrija mila,
Tu nas izdaše Englezi,
Ispod svoga krila.

Atac, Zdravko, Viky a i Dule,
Ne zapinju ni,
Kroz alpske kule.

Ide kolona preko Alpa dole,
Do njemačke granice,

Na gablec se zove.
München, Stuttgart, pa do grada Bonna,
Umorna al ponosna,

Kreće se kolona.
Od Bonna pa do ulaza u zemlju prava,
Nizozemsko ne znaš,
Kako pravda ti je šugava.

Kad dođete do haških vrata,
Skinuli ste braćo,
Cestu Iron Butt-a.

Sunce ih grije, kiša ih pere, s vjetrom se bore do bola,
Nije to ništa, šta podnose,
General Praljak i borci iz HVO-a.

Prema trgu kreće se kolona mala,
Digli su glas,
Za Markača i Antu generala.

Riječi istine preko trga ječe,
PRAVDA!!!!!!!
Zašto više ne teče?

Nisam tebe zaboravio Ćiro,
Vidim te na Oktobar festu,
Kako si Bavarke diro.

Kult II